Sumrak bogova (stvarni događaj)

Brišem prašinu.
Netko zvoni na vratima.

Otvaram vrata.

Dvije gospođe u poodmakloj dobi. S uvjerenjem djeteta u očima: da je sve što činiš upravo ispravno i nema ispravnijeg od toga; od toga da se zemlja vrti oko sunca; da se beštek postavlja redom, s desne žlica pa nož, s lijeve vilica; da je zimi dobro imati pokrivene bubrege do toga da armagedon dolazi.

Gospođa penzijoner 1 sa sivkastom šubarom i rukavicama istog dezena. U desnoj ruci drži omanju knjigu tvrdih smeđih trošnih korica. 
Gospođa penzijoner 2 s omanjim tamnoplavim šeširićem i crvenom maramom išaranom crvenim pjegama.

Gospođa 1 obraća mi se učtivošću pristojnog  djeteta: dobar dan ako vas ne smetamo smijemo li vam oduzeti nekoliko minuta vašeg dragocjenog vremena. želite li saznati što god o dolasku armagedona

Gospođa 2 uperenim pogledom ravno u moje oči: ako vas dakako takve teme zanimaju

Ja vrlo amaterski: ne zanimaju me gospođo

Gospođa 1 lagano zaklopivši oči i pognuvši glavu podiže smeđu knjigu pred prsa, prihvaća je s obje ruke: možda ipak želite saznati o dolasku armagedona koji nam donosi vječnost

Do mene se iz druge sobe došeće naš pas. Gospođe gleda sa svoja dva velika bademasta oka.

Najednom iz mene progovara novi glas: ah, a tako. Moram reći da trenutno nisam zainteresirana jer sama sam se eto prije koji tjedan utjelovila kao ljudsko biće i zapravo sam iskreno govoreći još u fazi prilagođavanja na novi životni oblik

Gospođa 2 s velikim zanimanjem se zagleda u mene: pa kako to

Ja: pa tako kako vam kažem ja sam vanzemaljka utjelovila sam se kao čovjek po vašem izračunu vremena  recimo prije mjesec dana

Gospođa 2 oduševljeno: pa to nam nitko do sada još nije rekao. a recite otkuda ste stigli

Ja: iz svemira. prema vašim antropomorfnim mjerenjima mislim da moj planet nazivate asteroid 
b 207. pozvana sam na misiju za koju još ne znam u kojem smjeru treba krenuti

Gospođa 1 se pri tome ubaci: a vasi roditelji, zivite li s roditeljima

Ja: ne zivim

Gospođa 1 nastavi zamahujući glavom. a i šubarom: pa gdje su vam roditelji

Ja: nemam roditelje

Gospođa 1: nemate roditelje

Gospođa 2 s vrlo širokim osmijehom se obraća gospođi 1 maše rukom pojašnjava: pa vidiš da nije od tuda vec od tamo iz svemira s tog ...

Ja: asteroida b207. da navodno se odavde za ljetnih noći vidi teleskopom na južnom nebu

Gospođa 1: ah tako! 
gledajući u smeđu knjigu nastavlja: a recite imate roditelje negdje drugdje

Ja: pa ne u strogom smislu riječi kako vi ovdje nazivate roditelje. Ali najbliža bića s kojima jesam imala veze za  svog bivanja imala veze jesu bila s asteroida b207

Gospođa 1 raširila ruke: a ovdje živite sami?

Ja: ne živim

Gospođa 1 uperivši prstom u stan:  što znači da ovdje vi svi ovdje niste odavde.  I oni su s te planete?

Ja: ne oni jesu odavde

Gospođa 1: ali kako gdje ste ih upoznali

Ja: na ulici. netom nakon što sam se utjelovila u ljudskom obličju

Gospođa 2 stoji mirna i nasmiješena: pa to je lijepo. Recite jeste li vi pripadnici neke crkve

Ja: ma ne nikako (otvorila sam ruke) sačuvaj me bože

Gospođa 2 klima glavom pas mi se približio spustio se od lijeve cjevanice gleda ih preplašeno reži. dragam ga i govorim: ajde nemoj biti takav zašto si sad preplašen i ljut to ti je samo jedna loša ljudska navika nemoj je preuzimati. ne treba nam

Gospođa 1 i gospođa 2 gledaju u psa: ha sladak je

 Ja dragam psa po glavi on pocinje cviliti: da jest. Nastavljam,  baš je preuzeo sladak oblik, mješanac. I on je stigao sa mnom s nase planete, znate. nikad prije u životu nije bio pas pa mu je sada malo teško. no bit će sve to ok i on prolazi fazu adaptacije

Gospođe se nasmiješe gledaju ga i dalje

Gospođa 1 uperuje knjigu prema meni:  a ne biste ipak saznali nešto više o armagedonu

Ja: ne za sada

Gospođa 2  se uključuje: on dolazi. A to vam je mogućnost da ovdje živite vječno. mlada i ispunjena u vječnosti

Ja: ah ne bih sada. već sada nakon mjesec dana života na zemlji znam da ne želim ovdje provesti mnogo vremena. znate prema mojim saznanjima ima mnogo ljepših planeta od zemlje pa čini se za sada da cu nakon svoje misije krenuti dalje

Gospođa 2: ah!

Gospođa 1 s blagim naklonom:  pa dobro kad je tako. u tom slučaju ćemo vas pozdraviti i poželjeti vam sreću

Ja nasmiješena: također! ugodan dan vam želim

Gospođe su također zaželjele ugodan dan, vrlo blagonaklono, vrlo učtivo, pitomošću djeteta.  okreću se prema izlazu iz hodnika, dva zimska kaputa, crni i sivi.

Ja zatvaram vrata, točim vodu u lonac, stavljam ga na šparhet, palim radio. Na moje veliko iznenađenje puštaju odsječak iz wagnerovog „sumraka bogova“. U emisiju pozivaju na prijenos uživo iz njujorškog metropolitana. U emisiji pojašnjavaju kako je prema germanskom mitu svijet bogova ostavljen na vlastitu unutarnju propast izjeden niskim ljudskim porivima pohlepe. Voda je u međuvremenu zakipjela, mičem lonac sa šparheta, da bih prelila vodu iz lonca u šalicu moram uzeti krpu jer se drška užarila. Uz njega postoji i svijet polubogova, junaka čije je putovanje misija spašavanja svijeta. Natočila sam čaj, vruć je ali pitak. Primam šalicu u ruke, razmišljam o armagedonu, prva asocijacija jest kako bruce willis u istoimenom filmu (armagedon) u svom svemirskom odijelu usred kulminacije bitke na osamljenoj planeti  viče svome drugu kroz neprobojnu staklenu kacigu: „čuuuuvaj seeeee!!!! pada meteoooorrrr!!!“. Pas me gleda bademastim očima u nadi da će dobiti komad slanca sa stola. Stavlja svoju njuškicu na moje koljeno, ja ga samo gledam u bademaste oči i kažem, mali koja si ti adaptacija....